Zivot ispocetka

Dobrodošli na moj blog

28.07.2016.

Problem zvan razveden/a

Izgleda da je biti razveden,danas najveci problem..Zasto je to tako tabu tema?Cim nekom kazes da sui razvedena odmah te gleda kao da si mu pola familije pobio ali bukvalno,zbog cega,kako i zasto nikad mi nece biti jasno..Kao da sam ja birala da li cu biti razvedena,ne nisam ja sam ostavljena bez ijednog konkretnog razloga,koji ni dan danas ne znam,zbog cega se moj brak raspao.Da imam dijete iz tog braka koje volim najvise na svijetu,da imam nekog koga volim i ko mene voli bez obzira sto sam razvedena i imam dijete,i prihvatio je kao svoju.Zasto je problem ako mi razvedeni trazimo nekoga da budemo sretni,jok nego prema vasem misljenju trebamo zauvijek ostati sami.Ne osudjujte ako ne znate zbog cega je neko razveden,nasilje,konstatne svadje ili ipak nesto drugo.Mozda se i vama sretnicima sutra to desi pa sta onda?Zaso je problem prihvatiti nekog ko ima propali brak iza sebe i dijete?I da nisam bila udata i da sam upoznala nekoga ko je razveden i u koga sam se zaljubila prihvatila bih ga i sa propalim brakom i djetetom.Zasto da ne?Zasto osude zbog toga? BOLJE DOBAR RAZVOD NEGO LOS BRAK uvijek bilo i bice!!!!!!!!!!!!

18.07.2016.

Sta se ovo desava?

Mnogo losa situacija je u Turskoj,ljudi se boje izaci na ulice i kad krenu negdje osvrcu se za sobom i rce kao muhe bez glave.Losa mnogo losa situacija i u Turskoj ali i u ostalim drzavama!!!


SVIJETE STA TI SE DESAVA??

02.07.2016.

...

Mozda sam rodjena,rodjena vredna pomena a ti odrekni se javno moga imena..Negde imaces decicu da te nauce da oni pravi nikad ljubav ne muce!!!!

09.06.2016.

Uspomene

Evo me 4 godine kasnije vracam se na "mjesto zlocina".Prvi put.U moje Sarajevo,u moj grad..grad u kojem sam bila sretna,tuzna,voljena,nevoljena.Sve mi je tako poznato a tako nepoznato,gledam sa mnogo srece u svaki djelic mog grada,nedostajao mi je,vracaju se uspomene,na moje prijatelje na moje djetinjstvo,na ono malo sto je bilo lijepo.Svaki kamen ima svoju pricu.Svaki me cosak podsjeca ne nesto.Stigla sam ovdje sa svojom curicom i mamom,ne znam ni sama zasto,mozda zato sto sam zeljela da udahnem jos mala sarajevskog vazduha,zato sto sam zeljela da moja kcerka upozna mjesto gdje joj je mama rodjena i gdje je odrasla ni sama ne znam.Obaveze su me dovele ali samo na jedan dan ali ja sam odlucila da ostanem malo vise,da bih mogla sve da vidim,da vidim moje drugare da obidjem grad...Prosla sam i pored mjesta gdje sam odrasla,gdje mi je bila kuca,sjetno pogledala obrisala suzu da mama ne vidi i nastavila dalje.Vratila sam se u svoje sarajevo srecnija,jaca,voljenija,i sa mojim najvecim ljubavima.Kad sam zavrsila kafu koja je trajala 10 sati jer boze moj valja sabrati sve utiske,ispricati ono sto smo propustili,dogovorila sam se sa mamom da se nadjemo u gradu da prosetamo,da obavimo posljednu kupovinu prije nego sto se vratimo kuci,medjutim ja sam toliko bila umorna da sam nakon pola sata sjela u prvi restoran na koji smo naisli.Sjedimo tako nas tri caskamo i smijemo se kad na vratima se pojavljuje ON,moj bivsi muz,moja prva ljubav,otac mog djeteta.U trenutku nestaje osmijeh sa lica,pojavljuje se ni sama ne znam kakav izraz na mom licu.Osjecaj kao da ga prvi put vidim,kao da je stranac,ustvari on jeste za mene stranac,cim je odlucio da nas napusti na onakav nacin.Prisao je pozdravio se sa mamom,tuzno me pogledao,kcerkicu jos tuznije,pitao je da li moze da nam se prizdruzi.Sjeo je sa nama par minuta nije znao sta da prica samo nas obje gledao."Da li mozemo malo nasamo da razgovaramo"?"Ne mislim da nema potrebe,sve sto zelis mozes da mi kazes ovdje,pred mamom slobodno" "Vec dvije godine pokusavam da razgovaram sa tobom,da ti sve objasnim ali.."Pokusavas?Pa kako to nisi uspio?Ja sam jos uvijek na istoj adresi,koristim jos uvijek isti broj mobitela,da si zelio mogao si ali ocito nisi,tako da mislim da ovaj razgovor nema smisla"."Ali cekaj mozes li bar sekundu da me saslusas,da ti objasnim,bar zbog naseg djeteta.." "naseg djeteta? mislis mog djeteta?onog djeteta koje si ti ostavio bez razmisljanja i objasnjenja,znas li koliko sam puta plakala na pitanje MAMA ZASTO JA NEMAM TATU,ZAR MISLIS DA JE TO LAKO OBJASNITI TAKO MALOM DJETETU?.Ne dragi moj nije,nije nimalo lako ali uspjela sam nekako,ali znam da ce mi kroz cijeli zivot postavljati ta pitanja,ali borim se za moje djete,za sebe i za ljude koje volim.ta recnica mau natjera suze na oci,slucajno sma bacila pogled na njegovu ruku,na njegovoj ruci stajala je burma ali ne burma sa naseg vjencanja,vec burma neke druge zene.Samo sam se nasmijala,spremila djete,ustala od stola sa recenicom "Vidim da si ozenjen neka ti je sa srecom to ti od srca zelim,ako ti nekad dodje zelja da nas potrazis,slobodno ne trazi jer za tebe su nasa vrata zatvorena,zaboravi da imas kcerku"nasmijala se i izasla.Ni sama ne znam odakle mi snaga ali eto uspijela sam,sve dok nisam stigla u hotelsku sobu,tu sam se isplakala kao nikad u zivotu,nije mi bilo lako,ma koliko god sam se pravila jaka,nije bilo lako a mozda nece nikad jer ipak on je neko koga sam voljela,ne zaboravlja se to tako lako.Mama je usla u sobu a ja samo brzinom svjetlosti pokusala obrisati suze da ne vidi ali majka ko majka zna.."Ne mozes od mene da sakrijes suze,znas da sve osjetim,znas da sam znala da dok si se danas pred njim pravila jaka,znala sam da ti dusa place,i ne postoje rijeci koje bi te mogle utjesiti ali znaj sve sto je ruzno ostavi iza sebe,znaj da svaki dan odnese tugu onog proslog dana,znas ko te voli ko je uz tebe,tu smo tata,E... i ja i ne zelim vise da vidim nijednu tvoju suzu"A onda me snazno zagrila,onaj zagljaj koji sam najvise voljela,u kojem sam bila najsigurnija.A zatim jos jedan najljepsi zagljaj uz rijeci "anne seni çok seviyorum".Vratile smo se kuci sa mnogo novih zajednickih uspomena,novih fotografija za album i sjecanja na moje Sarajevo.

29.05.2016.

Iskrena ljubav majke

Eh dragi moji ovo je nastavak proslog posta..Proslo je par dana od prvog susreta sa mojim roditeljima,zatvorila sam se u kucu i plakala danima cak i otkaz na poslu dala,nikog nisam pustala blizu sebe.Tih dana sam ponavljala stihove pjesme "EH DA JE TUGA SNIJEG DA SE DO JUTRA OTOPI"..Oni kao oni roditelji koji su poslije toliko godina pronasli kcerku za koju su mislili da je mrtva su se trudili oko mene,dolazili svaki dan pruzali mi ljubav,onu iskrenu roditeljsku ljubav posebno majka a ja ja nisam imala snage,kao da nisam bila zainteresovana.Nisam bila ljuta na njih nisam imala razloga jer i oni su prevareni na isti nacin kao i ja,samo nisam mogla da prihvatim.Sa onom koja me odgojila nisam htjela da razgovaram,iako je ona sa mnom htjela,zvala me 100 puta dnevno.7 dana nakon saznanja istine moji roditelji su morali da se vrate u Tursku jer tamo zive.Ni sama ne znam kako sam se osjecala u tom trenutku,bilo mi je zao sto moraju ici,sad sam bila ljuta na njih jer me ostavljaju iako ih jos uvijek nisam nazvala majkom i ocem a vidjela sam na njima kolika im je zelja i da su zbog toga tuzni.I taman kad sam krenula da kazem "Zasto me ostavljate opet"(uvijek mi je jezik bio brzi od pameti i uvijek sam bila tvrdoglava,i po prvi put sam se zaustavila i ujela za jezik).Mama:"Mi se bez tebe ne vracamo ako ti zelis da ostanes ovdje ostajemo i mi ovdje,ali te vise ne ostavljamo".Gledala sam u njih u cudu i nisam mogla da vjerujem,nasmijala sam se i obradovala kao nikad u zivotu cini mi se.Rekla sam:"Uredu idem i ja sa vama bar na 7 dana a za dalje cemo vidjeti,jel uredu mama"? To je bio prvi put da sam je nazvala majkom,a suze na njenom licu,osmijeh i cvrst zagrljaj su mi rekli da je sretna iskreno sretna i ja sam bila zaista jesam,zagrlila sam ih oboje snazno i nisam zeljela da ih pustim iz zagrljaja a ni oni mene.Muz:"Slusaj cvrco ti ides sad mnogo ces mi nedostajati ali mi je drago sto ces provesti vrijeme sa svojim roditeljima,cuvaj mi se,cuvajte mi je dobro".2 dana kasnije stizemo u Tursku,tacnije u Istanbul,okrecem se oko sebe i kroz glavu mi prolaze slike sa odmora od prosle godine sa muzem,hotel u kojem smo bili smjesteni bio je udaljen samo par minuta od njihove kuce.Provedeno vrijeme sa roditeljima,najljepsi period mog zivota,najljepse provedenih 7 dana.Tih 7 dana se nas troje nismo razdvajali,sve smo zajedno radili,kuhali rucak (moram priznati da sam kulinarsko umijece naslijedila od majke) :D,isli u shopping,spavala sa mamom u krevetu,mazila me i drzala kao malu bebu,tata cak nije isao na posao.Trudili su se da budem sretna,i ja sam se trudila da oni budu sretni zasluzili su to nakon svih godina.Pricala sam im kakva sam bila kao mala,pravo malo majmunce,a oni su se u isto vrijeme smijali i plakali jer su sve to propustili.Mislim da se nikad u zivotu nisam smijala kao u tih 7 dana.Dosao je dan mog povratka kuci,plakali smo svo troje kao kisna godina.Mama:"Ali nemoj da ides,ostani,tek smo poceli da uzivamo,da se upoznajemo,dodjite da zivite ovdje samo me ne ostavljaj opet molim te".Njihove oci natopljene suzama su me rasplakale jos vise."Ali ja stvarno moram da idem,mnogo vas volim, ni ja ne zelim da vas ostavim ali moram,moram jer me kod kucde neko ceka,obecavam da cu razmisliti o vasem prijedlogu i javiti vam sta smo odlucili"poljubbila sam ih,zagrlila cvrsto,duboko udahnula njihov miris i ukrcala se na avion.Stigla sam kuci muz saljivo dobaci "Ti cvrco ode sa jednim koferom a vratila si se sa 3".Poslije 2 dana dobijam poziv od tate."Tvoja majka je bolnici,stanje je lose,dozivjela je srcani udar od tuge za tobom,ako bi mogla..."prekidam ga i govorim "dolazim tata cekaj me na aerodromu".Plakala sam i molila boga samo da mi je ostavi u zivotu,jer nije fer da mi je oduzme tek sam je pronasla.Stigla sam u bolnicu,pitam tatu kakvo je stanje on mi kroz plac govori lose sreco lose,zagrlim ga "ne brini tata bice ona dobro ona je nasa lavica",tjesim njega a u sebi se kidam.Ulazim u njenu sobu,onako nepomicno lezi,gledam u nju suza suzu stize i dalje se molim,prilazim njenom kreveti i govorim:"Hajde mama,hajde molim te otvori oci,pogledaj me,moras biti,dobro zbog mene,zbog tate,evo obecavam ti ako otvoris oci i budes dobro nikad te vise necu ostaviti ostacu ovdje kod tebe zauvijek samo budi dobro molim te".4 mjeseca kasnije moja mama se oporavila,opet je bila ona stara,mi smo se preselili u Tursku,zapocela novi zivot daleko od svih,daleko od zemlje u kojoj sam toliko patila.Zaposlila se u tatinoj firmi i bila zaista sretna,jer oko mene su bili ljudi koje volim najvise na svijetu i koji mene vole najvise.Nas svaki dan je bi prepun smijeha,suzama nismo vise dopustili prilazak samo onim radosnicama.Ubrzo sam i ostala trudna,sreca postala jos veca,posebno mamina,brinula se o meni svih 9 mjeseci,nije dala nista da radim,cak mi ni na posao nije dala ici,udebljala me cak 30 kg.Zajedno smo spremile sobu za malu princezu,iako sam detalje prepustila njoj.Uzivala sam da je gledam kako se smkije i koliko je uzbudjena.9 mjeseci kasnije rodila sam svoju princezu,prelijepu djevojcicu,koja je upotpunosti licila na mene,cak se i tata salio "vidis zete tri generacije,tri zene a sve tri jedna na drugu lice,mi smo u manjini".Nasi zajednicki dani predivni.Sreca,sreca smijeh,smijeh pa opet sve u krug.Gledala sam mamu i tatu kako paze moju djevojcicu,kako je cuvaju i sa koliko ljubavi."Boze mama pa ti mene vise ne volis,skroz si me zapostavila"nasalila sam se u jednom trenutku.Mama me samo pogleda i nasmija se "Slusaj ti mamin zivote ja tebe ne mogu prestati da volim,cak ni kad umrem to necu prestati,da li sam te zapostavila-nisam,da li ti pruzam isto ljubavi kao i prije,tebe ne moze niko da zamijeni zato nemoj vise da budes ljubomorna",nasmija se i cvrsto zagrli.Godinu dana kasnije moja cura vec postala velika cura,mama i ja zajedno se brinule oko nje,iako sam nju malo vise pustala da se brine kad vec nije mogla samnom bar moze sa mojim djetetom.Ja postala najbolja mama na svijetu,srecom imala sam od koga da naucim,od nekoga ko zaista zasluzuje da se nazove majkom,nekoga ko me nauci da volim i budem voljena,od zene koja je moj ponos,moja hrabrost,moja lavica i moj razlog za zivot pored mog djeteta i mog tate naravno,od muza sam se razvela,on je odlucio da zapocne neki novi zivot,daleko od mene i svog dijeteta.Mi smo danas jedna mala ali velika srecna porodica.Deda ko deda ne odvaja se od unuke,cak je i jedan dan otisao sa njom na posao.Upravo sam uspavala svoje dvije princeze,mama je komirana jer je moja curica odlucila da od mene naslijedi nemirnost i neumornost,mala razmazena mamina princeza,nas tri smo ovih dana same kod kuce,deda nam je na putu,a znate kako je kad su zene same kod kuce,pogotovi tri,ispraznile smo sve trzne centre,prevrnule kucu naopacke site se ispricale i izigrale.A sad idem i ja da se ususkam kod njih jer one su moj zivot,moja kraljica i moja princeza....HVALA TI MAMA,STO SI MI POKAZALA KAKVA MAJKA ZAISTA TREBA DA BUDEM,HVALA TI STO SI SE POJAVILA U MOM ZIVOTU,HVALA TI STO ME VOLIS NAJVISE,HVALA TI STO ME SVAKO JUTO PROBUDIS SA POLJUPCEM I SVAKU NOC USPAVAS SA POLJUPCEM.HVALA TI STO ME ZOVES SVOJOM MALOM PRINCEZOM I DRZIS ME KAO MALO VODE NA DLANU.OBECAVAM DA CU DA TI BUDEM NAJBOLJA KCERKA NA SVIJETU,I DA ZBOG MENE NIKAD VISE NE BUDES TUZNA,DA CU DA TE PAZIM I MAZIM ISTO KAO I TI MENE I MOJU KCERKU.TI SI NAJBOLJA MAMA NA CIJELOM SVIJETU.HVALA TI TATA STO ME VOLIS TOLIKO,STO ME ZOVES SVOJOM MALOM BARBIKOM IAKO SAM VELIKA KOBILA :P,STO SPAVAM NA TVOM RAMENU.HVALA VAM STO STE ME NAUCILI PRAVOJ LJUBAVI ISKRENOJ..VOLI VAS VASA PRINCEZA NAJVISE

27.05.2016.

.....

Od kako znam za sebe moj zivot je bio pun uspona i padova.Mnogo puta sam se pitala zasto ja ne mogu biti kao ostala djeca sretna,zadovoljna i da me moja mama voli kao sto ostale majke vole svoju djecu?Prvi put sam se zapitala zasto je ona takva prema meni,zasto me ne voli kao sto voli mog brata,zasto ja nemam majku kojoj se mogu ispovjedati kao i sve ostale djevojcice?Zasto je tako hladna prema meni?Sta sam ja njoj toliko lose ucinila pa da me ne voli?Ali nisam pronalazila odgovor ni na jedno moje postavljeno pitanje.Kada sam postala punoljetna rekla mi je da moram poceti raditi ako zelim tu da zivim.Tada sam se zapitala da li je moguce da te rodjena majka moze ovako ucjenjivati,dijete koje je nosila 9 mjeseci ispod srca..?I opet nisam pronasla nijedan odgovor..Plakala sam nocima kada me niko ne vidi i ne cuje i pitala se zasto je moj zivot ovako okrutan...Zeljela sam da upisem fakultet mnogo sam to zeljela ali nazalost nisam mogla jer me je moja majka natjerala da radim a od plate nisam mogla sama da se skolujem jer je ona uzimala sve..Jedne veceri onako sklupcana na krevetu razmisljala sam o njoj zasto je takva?a onda ko iz neba grom u glavu mi udari jedna recenica( pa ti si mozda usvojena)?Mozda zaista i jesam jer nemam nista zajednicko sa njom uopste ne licimo.Ja imam plave oci a ona smedje,ja crnu kosu ona plavu,crte lica skroz drugacije,ni nos ni usta nista zajednicko.Zaista cudno zar ne?Ali pomislila sam mozda sam ista otac..njega nisam nikad upoznala po njenoj prici on nas je napustio po mom rodjenju i nije zelio da me upozna,a ona se kasnije preudala za drugog covjeka sa kojim ima sina.O ocu nisam znala nista ona mi nije nikad zeljela ispricati..Poslije godinu dana muke,torture koju sam prosla napokon sam se odlucila odseliti i zapoceti novi zivot za divno cudo plakala je kad sam odlazila,cesto mi dolazila u posjetu i zvala na telefon..Bila sam iznenadjena ali i srecna sto se napokon promjenila prema meni mozda kasno ali bolje ikad nego nikad zar ne?Par mjeseci nakon sto sam pocela da zivim sama,popravila odnose sa majkom,upoznala sam najdivnijeg covjeka na svijetu sa kojim sam saznala sta znaci ljubav i sta znaci biti voljena.Znao je moju pricu,i trudio se da mi nikad nista ne zafali,da nikad vise ne pustim suzu,poslije 3 godine veze vjencali smo se..Ja sretna ispunjena napokon nakon toliko godina.Ona za divno cudo sretna.Stalno me zapitkivala kad ce napokon postati nana?A ja ja nisam mogla da vjerujem da je to ista osoba..Bila sam sretna zaista jesam po prvi put u zivot zato sto su se kockice mog zivota napokon pocele slagati a ja pocela biti ispunjena napokon vristala sam od srece...2012 godine slavila sam svoj 24 rodjendan.Bila sam nervozna kao nikad u zivotu a nije bilo razloga jer rodjendan kao rodjendan mislila sam,cak me i muz i zezao: "sta je bilo mala,uhvatila te nervoza zato sto staris"?Ali ne ni to nije bio razlog jer se nisam plasila godina ..nervoza me drzala poprilicno dugo i postajala sve jaca i jaca.Oko podne me pozvao brat i rekao da dodjem do njih da mi da poklon jer on ne moze posto je bio bolestan.Tako je bilo spremila sam se i sa muzem krenula do mamine kuce,ispred vrata sam zacula nepoznate glasove,srce mi je nenormalno lupalo,nervoza mi se sve vise i vise povecavala,pozvonila sam a kada me je majka vidjela na vratima ukocila se promjenila hiljadu boja,cudno me gledala.Nisam znala razlog,usla sam u kucu ugledala dvoje nepoznatih a tako poznatih ljudi.Na trosjedu sjedi zena a do nje neki covjek,zena blijedo pogleda u mene ne trepcuci a i ja u nju.Toliko sam licila na nju da je to bilo nevjerovatno,ista kosa ista boja ociju,iste crte lica,nos,usta copy-paste nisam mogla da dodjem do rijeci a ni oni.Srce mi je sve jace i jace lupalo,hiljadu misli dolazilo u glavu,ali nijednu rijec nisam izustila.Kad sam se napokon pribrala i dosla sebi,prisla sam i upoznala se sa njima,pozdravila se sa bratom koji me izljubio kao nikad u zivotu,cestitao mi rodjendan,slucajno sam okrenula glavu prema toj zeni i vidjela da su joj se oci napunile suzama kada je cula da mi je rodjendan nisam znala iz kojeg razloga,nista mi nije bilo jasno,ko je ta zena?zasto je mama nikad nije spominjala zasto toliko licim na nju?hiljadu pitanja nijednog odgovora.U jednom trenutku zena rece: "Boze sestro koliko tvoja cerka lici na mene kao da sam joj ja majka a ne ti" u tom trenutku me nsto presjeklo..Mama je sjedila nepomicno,rijec nije progovarala a zena me samo blijedo gledala..Kad god bih okrenula glavu uhvatila bih njen pogled na sebi..gledala sam i ja nju..i bila je toliko lijepa ma prelijepa zena..prisla je i cestitala mi rodjendan i dodala jednu jako cudnu recenicu "da je moja kcerka ziva sad bi imala isto godina koliko i ti rodjene ste na isti dan isti mjesec iste godine" blijedo sam je pogledala i jedva izustila "zao mi je".Uzela sam svoju soljicu kafe i taman kad sam krenula da pijem mama progovori:"Slusaj E..... ne vrijedi vise da ti krijem,krila sam koliko sam mogla,bjezala sve ovo godine da ti ne saznas,ali sudbina je odlucila da bas na danasnji dan saznas istinu",gleddala sam u nju i nisam znala o cemu se radi a moja tetka jos cudnije."O cemu pricas ti,sta si krila sve ove godine sta trebam da saznam".Cudno su se gledale a i ja u njih i nista mi nije bilo jasno..Mama:"tvoja kcerka nije umrla tog dana,slagali su te,tvoja kcerka je ziva,ja sam ti ukrala kcerku,tvoja kcerka upravo sjedi do tebe gledas u nju".Tog trenutka me oblio hladan znoj,srce mi je preskakalo kao ludo,gledala sam ali kao da gledam kroz zid..Minut sutnje u prostoriji svi se samo gledaju a niko nista ne govori.Bolnu tisinu prekide jauk "tetke" "O cemu ti pricas,sta si uradila"?Ja sam i dalje nepomicno sjedila dok su meni do tog trenutka nepoznati covjek i zena vristali i plakali,gledali u mene,kad sam se napokon povratila iz soka upitala sam "mamu":"Ti meni hoces reci da ti nisi moja majka,da su zapravo ovi ljudi moji roditelji,da si me lagala sve ove godine,da si takvo nesto uradila rodjenoj sestri,kakva si ti to osoba"?samo je gledala u mene i tiho izustila "Da lagala sam te".Samo sam rekla:"Napokon sam dobila odgovore na sva moja pitanja koja sam sebi postavljala sve ove godine,dobila sam odgovor na tvoje ponasanje prema meni sve ove godine".Ne znam kako sam skupila snagu pogledala sam u tog covjeka i tu zenu,jauci,suze plac,tuzan pogled prema meni nisam imala snage da im ista kazem.Ne znam kako i sa kojom snagom pobjegla sam iz kuce a u glavi su mi odzvanajale recenice.I trcala sam tako ni sama ne znam koliko dugo dok me muz nije stigao samo je gledao u mene i ja u njega rijec nismo progovrili,u istoj takvoj tisini smo stigli kuci plakala sam kao kisna godina,srce ne prestaje lupati,sjedim,sutim,muz nista ne pita samo gleda u mene.Zaspala sam ne znam ni sama ni kad ni kako.Ujutro me bude glasovi iz dnevene sobe,ustajem kao mamurna odlazim do wc-a i vidim uzasne podocnjake,umijem se na brzinu i ulazim u dnevnu sobu da vidim ko je dosao.To su bili moji roditelji mama i tata sjedili su nepomicno i gledali u meni,ja u njih niko od nas nije izustio ni jednu jedinu rijec,dok u jednom trenutku mama nije prisla i tako snazno me zagrlila i plakala ona plakala ja i par rijeci "sreco mamina ziva si".Nista nisam govorila jer nisam imala snage da kazem bilo sta ali nisam ni znala sta da kazem.Tata je i dalje nepomicno sjedio i gledao u mene i plakao,u jednom trenutku me mama pustila iz zagrljaja i odvela do tate "Vidi nasa kcerka,nasa princeza koju smo jedva cekali da se rodi,za kojom smo godinama plakali jer smo mislili da je mrtva,je tu pored nas ziva i zdrava,izrasla u pravu ljepoticu" cvrsto me zagrlio i tiho izsutio "Kceri moja" NASTAVAK U SLJEDECEM POSTU

17.05.2016.

Uvod

Ovo ce da bude moj dnevnik ali dnevnik koji ce svi moci da citaju.Zivot djevojke od 28 godina ali kao da ima 50,mnogo ruznih ali i onih lijepih situacija.Novi zivot poslije 25 godina,nova porodica,unisteni snovi,djetinjstvo koje nikad nisam ni imala.Sve to cu da vam ispricam u ovom svom online dnevniku....


<< 07/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
1546

Powered by Blogger.ba